Cuda se rastvaraju u znakovima drustvesti i mgih znanja koja se cak ni ne iskljucuju medjusob, a herojstvo uma postaje stvar arheologije i muzeja duha. Moc je konac sama, bez potrebe da se legitimise iz osva nekakve metafizicke istine, smisla ili neporecive objave; ona se svercuje, ali funkcionise. Karte su izmesane, a svetastvo i herojstvo su izgubili tlo pod gama, i svaki razlog koji bi ih zasvao, nuz se raspada pred mstvom protivrazloga u odsustvu jedg tvrdog, koji bi se mogao podneti i s kojim bi se moglo rvati. Otuda su heroji jedne parodirane istorije, heroji komedije koji se menjaju sa promenama ukusa, trenda, stila, koji se skidaju sa scene hitrije nego maske glumaca posle predstave. Jovan Zivlak (1947) pise poeziju i knjizevnu i likovnu kritiku. Autor je do danas sledecih knjiga pesama: Brodar (1969), Vecernja skola (1974), Cestar (1977), Trozac (1979), Cekrk (1983), Napev (1989), Ziinski izvestaj (izbor iz poezije, 1989), Cegrtasci (1991), i Obretenje (izabrane pesme, 1993, 1994, 1996). Pojedine knjige su mu prevedene na francuski, madjarski, makedonski, italijanski, slovacki i rumunski jezik. U ovim strogo promisljenim i umetnicki artikulisanim esejistickim istrazivanjima, u cijoj je autenticj intelektualj osvi svojevrsni pesnicki duhovni program, pesnik govori putem opisa i secanja o poetikama i mitovima naseg opstanka i malim i velikim pricama sveta.